Znate onaj osjećaj kada stvari jednostavno ne štimaju? Da, to je trenutak “greške u matrici”, inspirisan filmom The Matrix.
Od neobičnih slučajnosti do sasvim bizarnih događaja, ove priče će vas natjerati da se zapitate šta se zapravo dešava u nekom paralelnom svijetu:
Pročitajte ispovijesti ljudi koji su svoje “Matrix” situacije podijelili na internetu:
— Kada me mama nazvala da mi kaže da je moj djed umro, pomislio sam da je rekla “papa je umro”, a “papa” je nadimak za mog tatu.
Plakao sam bez prestanka, a kada sam konačno shvatio da se radi o djedi, bilo mi je previše neugodno da priznam da sam mislio da je moj tata. Kasnije sam ga nazvao i rekao mu, a on se samo nasmijao. Tri sedmice kasnije i moj tata umire također. Dio mene misli da je to što sam je krivo čuo bila univerzalna priprema da ga izgubim. Bilo je čudno jer kao da sam ga izgubio dva puta, i još uvijek čekam da mi neko kaže da je to sve bila greška i da se zapravo radi o nekome drugom.
— Nekoliko mjeseci prije mog prvog saobraćajnog udesa, sanjao sam da se to događa. Sve, od zvukova do mjesta i mirisa, bilo je isto. Stvar je u tome da je djevojka koja je vozila pokušavala da me nagovori da nađem drugi prevoz jer nije htjela da vozi dodatno tog dana, a nakon nesreće sam joj rekao za svoj san, a ona je rekla da je i ona imala isti san noć prije i da je zato nije htjela voziti.
— Na fakultetu sam dostavljao pizze da zaradim novac. Imao sam dostavu koja je trebala trajati oko dvadeset minuta. Kada sam se vratio u prodavnicu, menadžer me pitao zašto mi je trebalo toliko vremena. Pitao sam ga na šta misli, a on je pokazao na kompjuter, pokazujući da sam bio odsutan sat i sedam minuta. Ne sjećam se dostavljanja pizze… samo se sjećam da sam se vraćao u prodavnicu.
— Kada sam imao oko 6 ili 7 godina, umro mi je mačak. To je bilo prvi put da sam doživio smrt, i zaista me uzdrmalo. Onda, otprilike mjesec dana kasnije, vidio sam svog mačka kako ulazi u moju sobu kao da je sve u redu. Nije me bilo strah, i nisam se previše pitao. Pao sam da ga pomazim, i odjednom je nestao. Ovo se dogodilo još nekoliko puta dok nismo dobili dva nova mačka. Svaki put kad se to desilo, nije mi ni na pamet padalo da je on mrtav.
— Uklonio sam sliku sa zida tokom kasnonoćnog čišćenja, odložio je i vratio se na zid da vidim sliku koju nikad ranije nisam vidio na istom mjestu, i to me je prohladilo. Spuštao sam se niz stepenice i prošao pored brata koji je dolazio uz stepenice, rekavši “zdravo”, a on je nekako mumlao. Kada sam došao do dna stepenica i prošao u kuhinju, samo da bih ga tamo zatekao.
— Jedne noći, moj tata me je pokrivao kada sam imao 8 godina. Rekao je laku noć, a ja sam mu odgovorio “zbogom.” Pitao me je zašto sam rekao zbogom, a mi smo se nasmijali, to je bila samo greška. Sljedeće jutro, moj brat ga je našao preminulog u dnevnoj sobi. Imao je srčani udar usred noći u dobi od 48 godina.
— Kada sam imao 14 godina, otišao sam na spavanje u vrijeme kao što i inače idem i probudio se dva dana kasnije.
Otrčao sam u dnevni boravak u panici pitajući da li moja porodica zna da sam spavao dva dana i šta se desilo.
Oni su mi tada rekli da sjednem da doručkujem, a moje pitanje su potpuno ignorisali.
— Sanjao sam kako razgovaram sa svojim starijim ujakom, kojeg nisam vidio godinama. Kasnije tog dana, nazvao je i htio razgovarati o istoj temi o kojoj smo pričali u snu.
(Novi.ba)
