Dok je Evropa šutjela, Aleksandar Vučić je govorio. Ali ne u Briselu, Berlinu ili Parizu – nego u Moskvi, na Dan pobjede, rame uz rame s Vladimirom Putinom, ili preciznije rečeno – daleko iza Putina.
Posjeta Aleksandra Vučića Moskvi 9. maja 2025. godine nije predstavljala ni državnički trijumf niti diplomatski čin neutralnosti. Bila je to pokazna vježba izolacije i poniženja – i od strane Zapada, i od strane Rusije.
Za razliku od lidera Kine, Bjelorusije i drugih režima koji zaista pripadaju Putinovoj geopolitičkoj sferi, Vučić je bio jedini „državnik“ kojeg nije dočekao predsjednik, već zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova – što u diplomatskom protokolu znači ignorisanje, a ne dobrodošlicu.
– Uprkos tome, Vučić je otišao u Moskvu protivno jasnim porukama iz Evropske unije da takva posjeta u ovom trenutku predstavlja otvoreni prkos evropskoj solidarnosti s Ukrajinom, kazao je za Slobodnu Bosnu Boban Bogdanović, politički disident i analitičar, otkrivši informacije do kojih je došao putem svojih izvora.
– Na Crvenom trgu, Vučićeva pozicija bila je krajnje simbolična: posljednji red protokola, izvan centra pažnje i daleko od ruskog predsjednika i ostalih visokih zvanica. Nije bilo kamera, nije bilo osmijeha, nije bilo poruka prijateljstva. Samo hladna tolerancija – nastavlja Bogdanović.
Sastanak s Putinom: od očekivanja do političkog ukora
Tek nakon završetka zvanične ceremonije, organiziran je zatvoreni susret između Vladimira Putina i Aleksandra Vučića. Umjesto uobičajenih osmijeha i protokolarnog rukovanja, uslijedilo je direktno pitanje koje je obesmislilo Vučićev pokušaj balansiranja:
– Zašto si kupio Rafale?
Vučić je ostao zatečen. Pokušao je objasniti da je kupovina francuskih borbenih aviona isključivo tehnička odluka, bez političkog značenja. No, Putin je uzvratio još direktnije:
– Koga si ti pitao da kupiš Rafale? – jasno aludirajući da Vučić više nije pouzdan saveznik Moskve.
Vučićevo opravdanje da se kupovina „neće odnositi na puni paket“ (radari, naoružanje, integracija u NATO sisteme) nije ublažilo neprijatnost. Naprotiv – primio je ozbiljan ukor od ruskog predsjednika, što dodatno potvrđuje njegovu sve nesigurniju poziciju između Istoka i Zapada, otkriva Bogdanović.
Čekić i nakovanj: kraj šibicarenja
– Ono što šira javnost ne zna jeste da je Vučić, paralelno s ovom posjetom, na svoju ruku započeo pripreme za približavanje Srbije NATO savezu – za što se lično i politički zalažem. Međutim, zbog tog jednostranog poteza i neiskrenog šibicarenja između Istoka i Zapada, Vučić je u Moskvi doživio diplomatski hladan tuš.
Prema informacijama sa sastanka, Vučiću je jasno poručeno da mora obustaviti svaku dalju komunikaciju i institucionalne signale koji vode Srbiju ka članstvu u NATO-u. I to mu nije rečeno diplomatski, već direktno – kao nekome ko je politički potrošen i više nikome nije potreban.
Aleksandar Vučić danas nije geopolitički igrač. On je postao figura između čekića i nakovnja: pod pritiskom NATO integracija koje ne razumije i pod prijetnjom Kremlja koji ga više ne vidi kao svog čovjeka.
Od Zapada čeka priznanje, a od Istoka oproštaj. Umjesto toga – dobio je prezir s obje strane.
Srbija se nalazi na raskršću, ali Vučićev kompas je slomljen. Dok regija traži mir, sigurnost i članstvo u euroatlantskim strukturama, predsjednik Srbije i dalje igra igru jednog čovjeka s dva lica – i obojica gube.
Zato je krajnje vrijeme da se na vanrednim parlamentarnim izborima formira moderna, evropski orijentisana vlada – koja će jasno i hrabro povesti Srbiju ka članstvu u Evropskoj uniji i NATO-u.
Jer zaustavljanje Vučićevog ludila nije samo politički cilj – to je preduslov za sigurnost, stabilnost i dostojanstvo svakog građanina ove zemlje, zaključio je Bogdanović.
