Osoba koja doživi takvo traumatično iskustvo je redovno u takvom stanju da ne može pobjeći od pojave simptoma ili na drugi način pomoći. Zbog toga je odziv okoliša važan, pa liječnik savjetuje što učiniti kad primjetimo da netko pored nas ima napad panike.
Pacijenti kažu da se u ovo vrijeme intenzivno plaše smrti i ne postoji racionalno objašnjenje koje će omogućiti povlačenje simptoma. Racionalno će neko otići i objasniti mu da je sve u redu i da on nije ništa, ali to neće pomoći. Blizina bilo koga pomaže, osjećaj da pacijent nije sam, da mu netko može pomoći ako se situacija pogorša, pa će ovo doprinijeti da napad bude manjeg intenziteta, a možda i kraćeg trajanja.
Napad obično traje nekoliko minuta, neočekivan je, nelagodan, nepredvidiv i nekontroliran. Treba pokušati ukloniti pažnju i usredotočiti se na njegovo doživljavanje, ali ti su uvjeti toliko intenzivni da se bolesnik ne može usredotočiti ili ukloniti berbu ni od čega drugog osim gubitka kontrole nad životom i straha od smrti.
Istakao je i da postoje dvije rečenice koje nikada ne treba izgovoriti u prisustvu ljudi koji dožive napad panike. To su riječi “nisi ništa” i “moraš”. Ni on ne mora, niti je istina da on nije ništa. Takve izjave neće smiriti pacijenta, ali mu će dati do znanja da okolina nema razumijevanja za njegovu situaciju, što on lično doživljava kao izuzetno traumatično – rekao je psihijatar.
