Patricia Pearson, novinarka i autorica knjige “Otvaranje nebeskih vrata: Istraživanje priča o životu, smrti i onome što dolazi nakon” opisuje rezultate svog istraživanja na temu “tranzicije”. druga strana. ”
Sve počinje 72 sata prije smrti!
Budući da sam u roku od 9 tjedana izgubio i sestru i oca, posvetio sam se istraživanju onoga što se događa nakon smrti.
Intervjuirao sam desetine ljudi koje struka povezuje s neizlječivim pacijentima, poput onih koji su imali posebna iskustva sa smrtnicima, pa čak i onih koji su se “vratili iz mrtvih”, odnosno doživjeli kliničku smrt.
Shvatio sam da ljudi znaju kada kuca njihov zadnji trenutak. U periodu od 72 sata prije smrti, počinju u metaforama govoriti o putovanju.
Terminologija je drugačija, pa neki traže cipele, drugi avionske karte, a treći ponavljaju da “žele kući”, a zapravo su već kod kuće.
U trenucima dok je ležala na samrti, moja sestra, koja je bolovala od raka dojke, stalno je ponavljala “Ne znam kako da odem”, a čak je spominjala i “nesretne stjuardese”.
Medicinska sestra Maggie Kalanan, koja je radila u Centru za palijativno zbrinjavanje u Virginiji, citira pitanje pacijenta s rakom gušterače
BONUS VIC:
Kaže žena mužu:
– Dragi, idem u teretanu.
– Dobro, draga.
Drugog dana kaže žena mužu:
– Dragi, idem na aerobik.
– Dobro, draga.
Trećeg dana kaže žena mužu:
– Dragi, idem na jahanje.
– Znam, draga, konj je zvao već tri puta.
BONUS VIC:
Mujo dolazi u kafić na jutarnju kavu i viče s vrata konobaru Hasi:
– Haso, bolan, de jednu duplu kafu…
Haso mu donese narudžbu i upita:
– Jel’, bolan, a što s’ u zadnje vrijeme počeo naručivat’ duplu kafu?
Mujo uzdahne:
– E moj Haso, ja t’ se dižem svako jutro u 6 sati točno…
Haso se zbuni:
– Pa što tako rano?
Mujo slegne ramenima:
– Pa zbog jutarnje gimnas’t’ke…
Haso još zbunjeniji:
– Šta vježbaš svako jutro?
Mujo se nasmije:
– Jok ja, bolan… komšinica, i to ko od majke rođena
