U braku smo preko 20 godina i moja žena je oduvijek bila na burzi rada. Nikada nije radila ni jedan dan, a onda je iznenada počela da radi kao sekretarica u jednoj firmi. Prvo mi je bilo drago i zbog nje, jer je konačno počela da radi, a i zbog mene jer sa dvije plate može da se opuštenije živi.
Nakon otprilike pola godine počeo sam da sumnjam u sve to, jer je sve češće počela da radi produženo, počela da ide po seminarima i druge sumljive stvari je radila. Cijel situacija oko iznenadnog pronalaženja posla mi je postala sumljiva.
Počeo sam da se raspitujem o vlasniku firme u kojoj radi i nakon što sam dobro ” zagrebao” saznao sam da je vlasnik ustvari njen momak iz srednjoškolskih dana. Čovjek koji ju je ostavio i oženio neku djevojku iz Amerike i sada nakon više od 20 godina se vratio, slobodan i bogat.
Sve je jasno, ponovo su u vezi, samo ne znam kako da reagujem. Ako je napanem, neću joj ništa loše učiniti, spakovati će se i otići zauvijek da živi sa njim, jer činjenica je da ga još uvijek voli.
Možda mi ostavi i djecu da odgajam sam, ko zna šta joj je u glavi. Ne znam, možda je za mene najbolje da šutim i pravim se da ništa ne znam.”
Bonus:
“U prepun bus ulazi trudna romkinja, niko nije htio da joj ustupi mjesto…”
“U prepun bus ulazi trudna romkinja, niko nije htio da joj ustupi mjesto…”
“Danas u prepunom busu, na jednoj stanici su ušli rom i romkinja, muž i žena od nekih 30ak godina. Žena vidno trudna je prošla, a muž je platio karte i krenuo za njom. Bus je bio prepun i bilo je samo jedno mjesto slobodno do jedne starije gospođe.
Tada se taj muž pristojno izvinuo i pita tu gospođu može li njegova supruga da sjedne tu pored nje. Ta “gospođa” ga je samo pogledala i kratko rekla, NE… ČEKAM NEKOGA… te se okrenula prema prozoru.Stojali su tako i niko nije ni pokušao da ustupi mjesto toj trudnoj romkinji.
Iako sam i ja trudna nakon nekih 10-ak minuta krenula sam da ustanem da joj ustupim mjesto, a u tom trenutku me klinac koji je sjedio do mene, od nekih 16-17 godina zgrabio za ruku i rekao:
AKO USTANEŠ SVAŠTA BI TI SE MOGLO DESITI KADA IZAĐEŠ VANI…
Pogledala sam ga i taj bijes u očima vam ne mogu opisati. Nisam ustala i vjerujte da se mnogo kajem… skoro sat vremena se jadnica lomila iako je svo to vrijeme bilo mjesta, kasnije još i više, ali niko im nije dozvoljavao da sjednu. Ne mogu da shvatim… ZAŠTO!?”
