Udala se lijepa i zgodna Beogradjanka za seljaka ( zarad para ) i naravno prešla da živi na selo, a u Beogradu joj ostala prava ljubav…Poslije nekog vremena se uželi svoje ljubavi, pa izmisli priču da joj je umro školski drug i da mora otići na sahranu..
I kako to već biva dodjeliše joj svekrvu za pratnju, da ne bi zgriješila.
Javlja ona ljubavniku i objašnjava da nema smisla da dolazi jer ide svekrva sa njom i ne može nikako da je se riješi.
– Ma ne beri brigu, naći ćemo mi njoj nekog da je zabavi! – reče joj dragi.
Došle njih dvije za Beograd, jedan bio sa snajkom a drugi sa svekrvom, kad se sve to završilo vraćaju se njih dvije vozom i šute, šute, šute, kad odjednomće svekrva:
– Čuj snajka, ja za tebe ne znam, ali ja moram doći na 40 dana obavezno!
